Konzumacija alkohola kao vid motiviranog ponašanja određena je brojnim čimbenicima prepoznatim unutar Motivacijskog modela konzumiranja alkohola. Neki od čimbenika su psihosocijalne prirode. Teorija privrženosti uzimajući u obzir različito psihosocijalno funkcioniranje pojedinca navodi važnost figura privrženosti u promoviranju zdravstveno protektivnih ponašanja, a suzbijanju štetnih kao što je zloupotreba alkohola. Prema tome, cilj je ovog istraživanja bio ispitati odnose između privrženosti u obitelji, motiva za konzumaciju alkoholnih pića i konzumacije alkohola. U online istraživanju sudjelovalo je 309 studenata (52,4 % studentica i 47,6 % studenata) različitih studijskih usmjerenja u RH koji su ispunjavali Upitnik općih podataka, Upitnik motiva za konzumaciju alkoholnih pića (Cooper, 1994), Skraćenu verziju Brennanovog Inventara iskustva u bliskim vezama za članove obitelji (Kamenov i Jelić, 2003) i AUDIT upitnik za konzumaciju alkohola (Babor i sur., 2001). Potvrđeno je zadovoljavajuće pristajanje četverofaktorskog modela motiva za konzumaciju alkoholnih pića podacima kao i adekvatne psihometrijske karakteristike upitnika. Kad je riječ o povezanostima motiva za konzumaciju alkoholnih pića sa sociodemografskim podacima, nisu utvrđene njihove povezanosti sa spolom, dok je u kontekstu ljubavnog statusa, utvrđena jedino niska negativna povezanost ljubavnog statusa s motivom konformiranja. Navedeno znači da je kod studenata kojisu vezi, u braku ili zaručeni manje izražen motiv konformiranja, dok oni koji nisu u vezi ili su rastavljeni izvještavaju o višim razinama motiva konformiranja. Ispitivanjem relativnog doprinosa svih motiva objašnjenju varijance konzumacije alkohola utvrđeno je da joj značajno doprinose obje skupine prediktora: osobne značajke i motivi. Sveukupno je ovim varijablama objašnjeno 33 % varijance konzumacije alkohola. Kao značajni pojedinačni prediktori veće razine konzumacije alkohola pokazali su se muški spol, veće razine motiva suočavanja i veće razine motiva povećanja raspoloženja. Nadalje, utvrđene su značajne medijacijske uloge motiva povećanja raspoloženja i motiva suočavanja u odnosu nesigurnih privrženosti i konzumacije alkohola, dok to nije slučaj za socijalni motiv i motiv konformiranja. Navedeno znači kako veće razine anksioznosti u odnosima s članovima obitelji znače i veće razine motiva povećanja raspoloženja, odnosno motiva suočavanja što pak znači i veću i štetniju konzumaciju alkohola. Također, veće razine izbjegavanja u odnosima s članovima obitelji znače i veće razine motiva povećanja raspoloženja, odnosno motiva suočavanja što pak znači veću i štetniju konzumaciju alkohola. Nisu utvrđene direktne povezanosti dimenzija privrženosti prema članovima obitelji s konzumacijom alkohola. Rezultati istraživanja, unatoč ograničenjima, upućuju na primjenu specifičnih, a time i uspješnijih intervencija ovisno o motivima za konzumaciju alkohola. Osim toga, osvještavanjem važnosti bliskih odnosa može se doprinijeti prevenciji štetne konzumacije alkohola.