U ovom diplomskom radu se želio dati prikaz mješovitih ženidbi na temelju znanstvene i stručne literature. Ono što doista ovaj rad čini zanimljivim je istraživanje koje nije potkrijepilo navedenu teorijsku osnovu jer su kroz ova dva dijela rada primjetna mnoga neslaganja. U prvom dijelu rada se moglo pročitati kako su u mješovitim brakovima prisutne mnoge poteškoće, nesuglasice i problemi, međutim, istraživanje je pokazalo nešto posve drugačije. Kroz razgovor s ispitanicima mogao se uočiti optimizam, ali prije svega dobra međusobna komunikacija. Prvotno se navelo da odgoj djece može biti veliki problem mješovitih brakova, ali ovo istraživanje je dokazalo suprotno. Bračni parovi su se trudili zajedničkom suradnjom, komunikacijom i tolerancijom odgojiti svoju djecu koja će cijeniti i poštovati svakog čovjeka, neovisno o vjerskim ili drugim razlikama. Zapravo, istraživački dio je prikazao kako su mješoviti brakovi često na meti kritika društva, obitelji i prijatelja. Međutim, kroz intervju s ispitanicima se pokazalo da je dobro ne osvrtati se na takve stvari, a povrh svega je potrebno živjeti svoj, a ne tuđi život. Od ispitanika se moglo naučiti da je jedino važno da je osoba koju si izabrao dobar i pošten čovjek, sve ostale različitosti su manje važne. Osim toga, nijedan ispitanik nije rekao da je u mješovitom braku izgubio vlastiti identitet, već upravo suprotno, radio je na sebi i na svom identitetu. Odgovori i iskustvo ovih ljudi mogu biti od pomoći i drugim osobama koje žive realnost veze ili braka s osobom druge vjere.