Velike promjene u znanosti i tehnologiji rezultirale su povećanju količine informacija i dovele do toga da učitelji i nastavnici trebaju biti u koraku sa suvremenim promjenama koje se događaju. Učitelj i nastavnik je osoba koja svojom odgovornošću i profesionalnošću predstavlja najvažniji segment u obrazovnom sustavu. Ako je njegov rad kvalitetan, inovativan i jedinstven, on će svakim danom biti sve uspješniji u svom poslu. Naime, njegovo obrazovanje ne prestaje nakon studija, nego je njegov zadatak svakodnevno raditi na sebi i na svom profesionalnom razvoju. Kako bi se što bolje usavršavao, potrebno je sudjelovati u neformalnim i informalnim oblicima učenja koja su dio cjeloživotnog učenja. Kao što sama riječ navodi, cjeloživotno učenje proces je koji traje cijeli život. U tom procesu informalno i neformalno učenje ima vodeću ulogu. Upravo zbog činjenice da su promjene dio našeg života, ovaj rad razmatra važnost neformalnog i informalnog učenja kod učitelja i nastavnika. Važnost neformalnih i informalnih oblika učenja kod učitelja i nastavnika potvrđena je koristeći tijekom rada spoznaje o različitim empirijskim istraživanjima na temelju kojih su se donijeli zaključci. Bez obzira na činjenicu da je većina učitelja i nastavnika svjesna važnosti neformalnog i informalnog učenja, njihovo sudjelovanje u istima ipak nije zadovoljavajuće. S toga je posebna pažnja posvećena stavovima učitelja i nastavnika o neformalnim i informalnim oblicima učenja kako bi se uvidjela važnost spomenutih oblika za njihov profesionalni rast i razvoj te se istaknule eventualne sugestije o unaprjeđenju tog razvoja. Naglasak je stavljen i profesionalni razvoj učitelja i nastavnika koji im omogućuje stjecanje novih nastavnih vještina potrebnih za daljnji rad.