| Abstract | Uključivanje djeteta s teškoćama u svakodnevnicu današnjeg društva zahtijeva prilagodbu roditeljevog vremena i realizaciju adekvatnih aktivnosti koje će ih činiti ravnopravnim članovima društvene zajednice i utjecati na to da ih njihova teškoća ne ograničava ili čini manje vrijednim. Poznato je da članovi obitelji djeteta s teškoćama imaju veliku ulogu u njegovoj socijalizaciji, stoga oni i predstavljaju ključne osobe u poticanju što zdravijeg i normalnijeg razvoja. Uz obitelj, odgojno – obrazovne ustanove trebale bi predstavljati zastupnike inkluzije gdje će educirani učitelji i odgojitelji utjecati na širenje vidika učenika u prihvaćanju različitosti. Tema slobodnog vremena djeteta s teškoćama potakla je brojna istraživanja kojima se došlo do rezultata i prikaza roditelja kao primarnih osnivača djetetovih aktivnosti i prisutnosti fizičkih, psihičkih i financijskih napora u realizaciji istih. No, u Republici Hrvatskoj sve se više spominje inkluzija i socijalna podrška u potpori djetetovog odrastanja. Stoga je cilj ovog istraživanja ispitati koliko su sami roditelji posvećeni planiranju aktivnosti za slobodno vrijeme svog djeteta s teškoćama, u kojoj mjeri djeca provode svoje nestrukturirano slobodno vrijeme uobičajenim aktivnostima kao i njihovi vršnjaci, jesu li i koliko djeca s teškoćama uključena u organizirane aktivnosti, koliko je zapravo bitna uloga članova obitelji u dječjoj socijalizaciji i igra li mjesto stanovanja ulogu u ostvarivanju jednakih mogućnosti za ostvarenje aktivnosti slobodnog vremena djece s teškoćama. Istraživanje je provedeno u obliku anonimnog online upitnika na kojeg je odgovorilo 135 ispitanika, roditelja s područja Republike Hrvatske. Rezultati ovog istraživanja daju relevantne podatke o uključenosti djece s teškoćama u aktivnosti slobodnog vremena, ali i o uključenosti njihovih roditelja i odgojno – obrazovnih ustanova, vršnjaka, članova obitelji i lokalnih zajednica. Rezultatima se također potiče na razmišljanje o rješavanju problema ponude organiziranih aktivnosti za djecu s teškoćama i poticanju inkluzije u svim njenim aspektima. |
| Abstract (english) | Including children with disabilities in everyday life requires parents' time, adaptation, and realization of activities, that are adequate for children, that will make them equal members of the social community reassuring that their disability won’t restrict them or make them feel less valuable. Also, these activities affect child’s self–confidence and make them feel valued. It is prevalently known that family members have a significant role in a child’s socialization, therefore they represent the main people in encouraging healthier and regular development. With family, educational institutions should present inclusion where educated teachers and educators will affect pupils’ horizons in accepting diversities. The subject of leisure time of children with disabilities started many types of research which brought results and views of parents as primate facilitators of child’s activities and also their physical, mental, and financial efforts in that realization. However, there is more and more everyday mentioning of inclusion and social support during a child’s growing up. Therefore, the goal of this research is to find out how much are parents dedicated to planning activities for the leisure time of their child with a disability, how much time children spend their unstructured leisure time through usual activities which also their peers do, are children with disabilities included in organized activities, is family members’ role important in child’s socialization, and ultimately does every place of residence (city, town or village) offer equal options for activities of leisure time of children with disabilities. This research has been conducted through an anonymous poll which 135 examiners, parents from Croatia have answered. Results of this research bring relevant data about the involvement of children with disabilities in leisure time activities, also the involvement of their parents, educational institutions, peers, family members, and local communities. These results also make us think about inclusion acceptance in every sense of that word and solving adapted activity offer problem which presents the main difficulty. |
