Erich Fromm predstavlja jednog od najznačajnijih intelektualaca 20-og st. U ovom radu se prikazuje vrijednost Frommova intelektualnog doprinosa koja je smještena unutar njegova radikalno humanističkog opredjeljenja. Pozicioniranje Frommove misli kao prvenstveno radikalno humanističke, slijedi djelo Kierana Durkina (2014) The Radical Humanism of Erich Fromm, kao jedno od značajnijih djela posvećenih intelektualnom radu ovog mislioca. Unutar navedenog djela je istaknuto kako su potreba za priznavanjem ljudske prirode, te potreba za usmjerenjem prema postizanju autentičnog sebstva, neke od osnovnih odrednica Frommova radikalno humanističkog opredjeljenja. Promišljanjem o ljudskoj prirodi, te postuliranjem osnovnih uvjeta ljudske egzistencije Fromm je omogućio daljnje izvođenje temeljnih univerzalno ljudskih potreba. Na taj način otvorio je raspravu prema humanističkoj etici koja polazi od prepoznavanja ljudske prirode, te od prepoznavanja specifičnih oblika relacija koje su potrebne za čovjekov razvoj i napredak. Neminovni cilj za postizanjem autentičnog sebstva u Frommovoj je analizi ostao povezan s pitanjem otuđenja, kako onog društvenog tako i egzistencijalnog. Pitanje otuđenja kao svojstvenog čovjekovoj egzistenciji, nadovezuje se na temeljni problem ljudskih bića, a to je problem odvojenosti. U tom smjeru se rasprava o slobodi, ljubavi i iskustvu religijskog pokazuje kao mogući odgovor za prevladavanje čovjekova otuđenja i razotkrivanje značenja autentičnosti.