| Abstract | Neverbalna komunikacija osnovni je oblik komunikacije u kojem se emocije i misli ne izražavaju riječima, već znakovima. Postoje razni tipovi neverbalne komunikacije, a neki od njih su: stav tijela, mimike, izrazi lica, signali pogledom, signali zavođenja, dodiri i drugi. Kultura se uči od rođenja do kraja života te učenje može biti formalno ili neformalno. Formalno učenje se najčešće odvija u školama i crkvama, dok se neformalno odvija uz interakcije s roditeljima te na taj način djeca promatraju i oponašaju ponašanje iz okruženja. Iako se često ne razmišlja o tome, dodir je veoma snažno sredstvo neverbalne komunikacije te se iz poljupca, zagrljaja, načina rukovanja ili tapšanja može puno toga otkriti. U svakoj zemlji vrijede druga pravila pa je, primjerice u Europi, sasvim normalno i uobičajeno vidjeti mladi ljubavni par kako se drže za ruke ili grle u javnosti, dok to u azijskim zemljama nije slučaj. Oni smatraju da je izmjenjivanje nježnosti intimna stvar te nije primjereno vidjeti muškarca i ženu u tako prisnom odnosu. Na Tajlandu se iz tog razloga koristi „njuškajući poljubac“, što može biti zbunjujuće osobama koje se prvi put susreću s takvim načinom pozdravljanja. Afričke su zemlje također poprilično konzervativne te smatraju kako se osobe suprotnog spola ne smiju dodirivati u javnosti, osim ako je u pitanju rukovanje. Iz tog razloga kada netko dođe boraviti u stranu zemlju, treba se prilagoditi njihovim običajima kako ih ne bi na neki način uvrijedili svojim ponašanjem. Mnogi se odlaskom u nepoznato osjećaju tjeskobno i ne znaju na koji način bi se trebali ponašati. Upravo zato dolazi do raznih prepreka u komuniciranju, a neke od njih su: stereotipi, predrasude, rasizam, moć, etnocentrizam i kulturni šok. Baš kao i sve, moguće ih je prevladati te ne treba dopustiti da neverbalna komunikacija predstavlja veliku barijeru u međusobnom odnosu. |
| Abstract (english) | Nonverbal communication is a basic form of communication in which emotions and thoughts are not expressed in words, but in signs. There are various types of nonverbal communication, and some of them are: body posture, mimicry, facial expressions, look signals, seduction signals, touches and others. Culture is learned from birth to the end of life and learning can be formal or informal. Formal learning most often takes place in schools and churches, while informal learning takes place in interaction with parents, and in this way children observe and imitate behavior from the environment. Although it is often not thought about, touch is a very powerful resource of non-verbal communication, and a lot can be revealed from a kiss, hug, handshake or pat. Different rules apply in every country, so, for example in Europe, it is quite normal and common to see a young loving couple holding hands or hugging in public, while this is not the case in Asian countries. They find that exchanging tenderness is an intimate thing and it is not appropriate to see a man and a woman in such an intimate relationship. In Thailand, a "sniffing kiss" is used for this reason, which can be confusing for people who are encountering this way of greeting for the first time. African countries are also quite conservative and believe that people of the opposite sex should not be touched in public unless it is a handshake. For this reason, when someone comes to stay in a foreign country, one should adjust to their customs so as not to offend them in any way by their behavior. Many feel anxious by going into the unknown and do not know how they should behave. That is why there are various obstacles in communication, and some of them are: stereotypes, prejudices, racism, power, ethnocentrism and culture shock. Just like everything, it is possible to overcome them and non-verbal communication should not be allowed to represent a great barrier in the mutual relationship. |
