U radu je prikazan historiografski diskurs u romanu „Unterstadt“ Ivane Šojat Kuči. U središtu radnje je sudbina njemačke obitelji koja je proživjela ratne užase i obiteljske brodolome zbog povijesti. Iza vrela tajni i dugogodišnje šutnje skrivala se prava obiteljska istina koja je kroz sjećanja, fotografije, priče i svjedočenje počela izlaziti na vidjelo. Nepoznata obiteljska prošlost obilježila je najmlađu članicu obitelji, Katarinu Pavković, koja je kroz dugo čuvane priče polako pronalazila svoj izgubljeni identitet. Kroz roman autorica kritizira povijest, ratove i šutnju koja i danas vlada krijući istinite povijesne tajne.

This paper presents a historiographic discourse in the novel "Unterstadt" written by Ivana Šojat Kuči. The focus of the novel is the fate of a German family who survived the horrors of war and family shipwrecks due to the past. Behind the myriad of secrets and long-lasting silence laid hidden the real family truth that began to emerge through the memories, photographs, stories and testimonies. The youngest member of the family, Katarina Pavković, had been marked by the unknown family past, and through the long guarded stories she slowly began searching for her lost identity. This novel serves as a critique of the history, war and silence which is present even today concealing the truth of the historical secrets.