U završnome je radu prikazana funkcija lika učitelja na primjerima hrvatske proze devetnaestoga stoljeća. Točnije, funkcija lika učitelja je prikazana na primjerima četiriju knjiženih tekstova koji su nastali u drugoj polovici devetnaestoga stoljeća, a to su: Pavao Čuturić (Janko Jurković), Stankovačka učiteljica (Ivan Perkovac), Branka (August Šenoa) te Đurđica Agićeva (Ksaver Šandor Gjalski). Budući da je razdoblje u kojemu su nastajali navedeni književni tekstovi, bilo razdoblje u kojemu se počelo razvijati obrazovanje svih slojeva društva, a ponajviše žena, likovi učiteljica i učitelja u hrvatskoj književnosti devetnaestoga stoljeća imali su prosvjetiteljsku funkciju. Osim prosvjetiteljske funckije, autori su kroz glavne likove književnih tekstova prenosili vlastite stavove i ideje kako o društvenoj, tako i o političkoj situaciji u Hrvatskoj.

The function of a character representing a teacher has been demonstrated in this thesis with respect to Croatian 19th century prose. More precisely, the function has been shown with examples from four literature pieces written during the second half of the 19th century: Pavao Čuturić (Janko Jurković), Stankovačka učiteljica (Ivan Perkovac), Branka (August Šenoa) and Đurđica Agićeva (Ksaver Šandor Gjalski). Due to the fact that the time in which the abovementioned prose were made was the one in which the education of every aspect of the society was evitable, mostly women, the characters of female and male teachers in Croatian literature of the 19th century had an educational function. Apart from that, the authors presented their own beliefs and ideas about social and political situation in Croatia through their characters.