Ovaj rad bavi se istraživanjem koncepta samoučeće organizacije. Postati samoučećom organizacijom zahtijeva proces osobnog i organizacijskog učenja te most između oba procesa. Dvadeset i prvo stoljeće zahtijeva da svaka osoba i svaka organizacija uče kako bi se nosili s promjenama koje se brzo odvijaju u okruženju. Globalizacija, tehnologija i nesigurnost neki su od čimbenika koji izazivaju organizacije u ovom stoljeću da budu u korak s brzinom promjene. Jedini pravi izvor konkurentske prednosti za bilo koju organizaciju je njezina sposobnost učenja. Dakle, samoučeća organizacija sredstvo je održavanja konkurentnosti u dvadeset i prvom stoljeću, čime se ističe strateška uloga organizacijskog učenja.

This paper thesis deals with concept of a learning organization. In order to become a learning organization, it is essential to embed the process of personal and organizational learning and a link between the two processes. The twenty-first century demands that each person and each organization learns in order to deal with changes which occur rapidly in the environment. Globalization, technology and insecurity are some of the factors which provoke the organizations in this century to keep up with the speed of change. The only true source of competitive advantage for any organizations is its ability to learn. Therefore, a learning organization is a medium of maintaining competitiveness in the twenty-first century, which highlights the strategic role of organizational learning.