Zaštita Internet umjetnosti zbog svoje efemernosti od nas zahtjeva okretanje novim metodama u njihovoj dokumentaciji i očuvanju zbog suočenosti s konstantnim tehnološkim promjenama hardvera i softvera koji su sastavni dio tog oblika umjetnosti. Njezino očuvanje zahtijeva kompleksnije i apstraktnije metode zaštite nego li su to metode za zaštitu statičkih medija. Važan aspekt je društveno pamćenje koje se velikim dijelom fokusira na budućnost, tj. kod zaštite Internet umjetnosti važno je u obzir uzeti nedaće s kojima bi se rad mogao suočiti i koje će informacije biti potrebne za očuvanje. Osim dokumentiranja metapodataka, sačuvati sadržaj djela te njegovih dijelova poput softvera i hardvera obuhvaćaju suštinu umjetničkog djela, kontekst, funkciju i ponašanje. Predložene strategije za očuvanje Internet umjetnosti su pohrana, migracija, emulacija i reinterpretacija, a iako mnogi umjetnici i muzeji nastoje dokumentirati ili sačuvati Internet umjetnost, često su mnoga Internet djela već izbrisana od strane njihovih kreatora, disfunkcionalna zbog zastarjelog softvera i mrežnih promjena, ili nisu u radnom stanju zbog nepotpunog ili zastarjelog hardvera. Prijetnja za Internet umjetnost javlja se u vidu tehnologije, institucija i zakona te nam je potreban nov način gledanja na Internet umjetnost kako bi ona mogla biti dokumentirana, zaštićena i tretirana na jednak način kao i bilo koja druga vrsta umjetničkog djela. Muzejske institucije, koje su cijeli svoj vijek provele u rafiniranju prikladne monomanije za jedan predmet, sada se moraju suočiti sa predmetima koji prirodno teže dupliciranju, čak to i traže u svrhu zaštite.