| Abstract | U središtu je rada konceptualizacija i opis prostornog imaginarija u pjesništvu dvoje antologijskih autora suvremenoga hrvatskog pjesništva – Danijela Dragojevića i Anke Žagar. Prvi je dio rada teorijske naravi i govori o pojmu književne geografije, o prostornom obratu u humanističkim znanostima, epohi prostora, prostoru u književnom tekstu i simbolizaciji prostora. Drugi dio rada predstavlja Danijela Dragojevića i Anku Žagar u kontekstu suvremenoga hrvatskog pjesništva. Njihove se poetike obrađuju s različitih aspekata i dovode u stanovitu vezu s poetičkim grupama, projektima i strategijama ondašnjeg pjesništva. Treći dio rada donosi opis prostornog imaginarija njihova pjesništva. Koristeći se fenomenološkim i simbolističkim koncepcijama i smjernicama, analizira se deset pjesničkih zbirki, po pet od svakog autora. Dragojevićeve su obrađene zbirke: Kornjača i drugi predjeli (1961), Razdoblje karbona (1981), Zvjezdarnica (1994), Cvjetni trg (1994) i Negdje (2013), a obrađene zbirke Anke Žagar su: Išla i... sve zaboravila (1983), Zemunice u snu (1987), Nebnice (1990), Stišavanje izvora (1996) i Stvarnice, nemirna površina (2008). Prostor se njihova pjesništva u ovome dijelu rada konceptualizira i opisuje kao jedan od osnovnih elemenata svijesti lirskog subjekta koji se u tekstovima također oblikuje kao svojevrsni oblik prostora. |
| Abstract (english) | This paper focuses on the conceptualization and description of the spatial imaginary in the poetry of two anthological authors of contemporary Croatian poetry − Danijel Dragojević and Anka Žagar. The first part of the paper is theoretical and the concept of literary geography, the spatial turn in the humanities, the era of space, space in a literary text, and the symbolization of space are discussed in it. The second part of the paper introduces Danijel Dragojević and Anka Žagar in the context of contemporary Croatian poetry. Their poetics are analyzed from various aspects and a certain connection to poetic groups, projects, and strategies of the poetry of that time is established. In the third part of the paper, the spatial imaginary of their poetry is described. Ten poetry collections, five by each author, are analyzed using phenomenological and symbolist conceptions and guidelines. Collections Kornjača i drugi predjeli (1961), Razdoblje karbona (1981), Zvjezdarnica (1994), Cvjetni trg (1994), and Negdje (2013), written by Dragojević, are analyzed, and collections by Žagar discussed in this paper are Išla i... sve zaboravila (1983), Zemunice u snu (1987), Nebnice (1990), Stišavanje izvora (1996) and Stvarnice, nemirna površina (2008). The space of their poetry is conceptualized and described in this part of the work as one of the basic elements of the lyrical subject's consciousness, which is also shaped in the texts as a kind of space. |
