| Abstract | Ovaj rad bavi se perspektivama turizma na temu vila i vještica na području Poljica kod Omiša. Konzultirajući prvenstveno istraživanje Luke Šeše o nadnaravnim bićima u unutrašnjosti Dalmacije, ovo samostalno istraživanje može se podijeliti u dva dijela: u prvom dijelu poljički kazivači klasificirali su se prema podjeli iz prethodno spomenutog istraživanja, prikupljala su se tradicijska vjerovanja vezana za vile i vještice, te su se ona zatim klasificirala u društvene uloge vjerovanja. U drugom dijelu istraživali su se stavovi domaćih ljudi prema komercijalizaciji tradicijskih vjerovanja u svrhu turizma. U prvom dijelu istraživanja koristila se forma dubinskog intervjua otvorenog tipa, a u drugom dijelu intervju zatvorenog tipa, dok je instrument istraživanja bio upitnik s ukupno tri pitanja. Cilj ovog istraživanja je bio utvrditi postoji li sadržajna osnova za razvoj turizma na temu vila i vještica na području Poljica, u vidu priča o nadnaravnom, te želi li lokalno stanovništvo uopće takvu vrstu turizma. Istraživački uzorak je bio vrlo oskudan, samo troje kazivača je bilo voljno sudjelovati u istraživanju: kazivač iz Srinjina (Gornja Poljica), kazivač iz Kostanja (Srednja Poljica) te kazivačica iz Sitna Gornjeg (Srednja Poljica), iz čega se može izvesti zaključak da je potrebno provesti istraživanje slično istraživanju Jeanne Favret-Saade koja je 1970-ih trideset mjeseci na terenu istraživala vještičarenje u francuskoj pokrajini Bocage. Ovakav pristup bi omogućio da se „uroni“ u zajednicu Poljičana, tj da se postane njenim članom. Stoga, potrebna su daljnja istraživanja kako bi se sa sigurnošću utvrdilo koliki je stvarni potencijal turizma na temu vila i vještica na području Poljica. Osim samostalnog istraživanja, u ovom radu se nastojala razložiti problematika turističke valorizacije i komodifikacije folklora te etnosocijalnih resursa. Komodifikacija se, prema Cambridgeovom rječniku, definira kao činjenica da se nečim postupa kao proizvodom koji može biti kupljen i prodan. Naime u sredinama poput unutrašnjosti Dalmacije u kojima su vjerovanja u nadnaravna bića još dio žive kulture, od vitalne važnosti utvrditi na koji način se može pristupiti valorizaciji i komodifikaciji tog dijela kulture, i je li uopće etično u središte turističke pažnje stavljati priče koje su još uvijek dio živog tkiva naroda. Pojavljuje se i pitanje autentičnosti raznih lokalnih priredbi. Na ovakva pitanja nalazio se suvisao odgovor u inozemnim istraživanjima valorizacije nematerijalne baštine: istraživanje prirode maorskih iskustava u Novom Zelandu te istraživanje laponskog zimskog festivala u Švedskoj. Razni drugi domaći i inozemni primjeri valorizacije nematerijalne baštine i razvitka ruralnog turizma su, naposljetku, poslužili kao referentni okvir za eventualni konkretni plan djelovanja na primjeru Poljica koji uključuje interaktivni muzej i ljetni festival priča o nadnaravnom uz rijeku Cetinu. |
| Abstract (english) | This paper deals with perspectives of tourism on topic of fairies and witches in area of Poljica near Omiš. Consulting primarily the research of Luka Šešo about supernatural beings in heartland of Dalmatia, this particular research can be divided in two parts: in first part, informants of Poljica were being classified according to division from previously mentioned research, traditional beliefs and stories regarding fairies and witches were collected, and lastly, those were classified into social roles of beliefs. In second part of the research, general attitudes of local people towards commercialisation of traditional beliefs in touristic purposes were explored. In the first part of research the open form of in-depth interview was used, while in the second part closed form of the interview was used, along with questionnaire containing three questions as the research's instrument. The aim of this research was to determine whether there is a substantial basis for development of tourism on topic of fairies and witches on area of Poljica, regarding the stories of supernatural, as well as whether the local people really want that kind of tourism to happen. Research sample was very scarce, with only three informants willing to participate: informant from Srinjine (Upper Poljica), informant from Kostanje (Middle Poljica), and informant from Sitno Gornje (Middle Poljica), from which a conclusion can be drawn that it is necessary to conduct a research similar to research of Jeanne Favret – Saada who was researching witchcraft in French region of Bocage in 1970ies for period of 30 months. This kind of approach would enable to immerse oneself in the community of Poljica, that is, to become its member. Therefore, further research is needed in order to determine with certainty how big is the real potential of tourism on topic on fairies and witches in area of Poljica. Except independent research, this paper strived to decompose the problem of touristic valorisation and commoditisation of folklore and ethno-social resources. Commoditisation is, according to Cambridge dictionary, defined as a fact that something is treated as a product that can be bought and sold. Namely, in ambience of like heartland of Dalmatia, in which the beliefs in supernatural beings are still being part of living culture it's vitally important to determine how to approach the valorisation and commoditisation of that part of culture, and is it overall ethic to put the stories that are part of the living tissue of people in the centre of touristic attention. The question of authenticity of local events also appeared. To questions like this there is a coherent answer found in foreign researches of valorisation of intangible heritage: exploration of the nature of Maori experience in New Zealand as well as research of Laponian winter tourism in Sweden. Other various domestic and foreign examples of valorisation of intangible heritage and the development of rural tourism, lastly, served as frame of reference for eventual concrete action plan on instance of Poljica, which includes interactive museum and summer festival of tales of supernatural by the river Cetina. |
