| Abstract | Prvi dio rada posvećen je vampirskom mitu koji se prati kroz specifične teme vezane uz porijeklo vampirske pripovijesti, simboliku krvi u vampirskim predajama, specifičnostima vampirskih krajolika te kroz magijsku i erotsku dimenziju vampirskog lika. Drugi dio rada posvećen je ulozi vampirskog lika u književnosti i razvoju vampirske metafore koja se interpretira na izabranim primjerima iz hrvatske književnosti. Obzirom na postanak vampira, odnosno pretvorbi pokojnika u vampira, uglavnom se mogu razaznati dva osnovna vjerovanja o tradicijskim vampirima – ili je riječ o demonu koji je ušao u mrtvo tijelo, ili o duši koja se ne može odvojiti od mrtvog tijela. No, za razvoj vampirske metafore presudan je bio motiv ispijanja tuđe krvi, odnosno parazitiranja na tuđoj životnoj energiji. U tom smislu vampirsku metaforu koristili su već i filozofi poput Voltairea i Marxa za koje je vampir metafora ekonomskog i socijalnog izrabljivanja. U središnjem dijelu rada pristupa se razvoju lika književnog vampira kroz povijest te se razvoj vampirske pripovijesti prati u sklopu gotičke književnosti, uz poseban osvrt na Stokerova grofa Drakulu. Zatim se vampirska metafora interpretira na primjerima iz hrvatske književnosti, unutar triju odabranih djela, Jorgovanićeve pripovijesti Na jezeru, Tribusonove pripovijesti Ljetnikovac i Perićeva romana Vampir. Ovim djelima zajednički je motiv vampira, no različita je metafora koju predstavljaju. U Jorgovanićevoj pripovijesti Na jezeru vampir se javlja u obliku slutnje, odnosno kao figura in absentia, ali u ovom slučaju i kao metafora obiteljskog nasilnika, dok se u Tribusona javlja humanizirani vampir Hildesheimer poseban po tome što je on vampir samoubojica, koji nakon počinjenog ubojstva, ubija i sam sebe, budući da je to jedini način da pobjegne od vlastite čudovišne prirode. U suprotnosti humaniziranu Tribusonovu vampiru, Perićev vampir gradacijom kreće od metaforičke uporabe prema njenoj zlokobnoj realizaciji, a pritom se razvijaju tri vrste vampirske metafore – retorički, klinički i psihički vampirizam. |
| Abstract (english) | First part of the thesis is dedicated to vampire myth through the origin of the vampire story itself, distinctive vampire landscapes as well as magical and erotic aspect of vampire character. Second part covers vampire’s role in literature and development of the metaphor presented on examples selected from Croatian literature. In the vampire creation, that is transforming the deceased into a vampire, we can identify two basic beliefs in traditional vampires or rather revenants, which entered dead body or soul which can’t get separated from a body. But truly crucial motive for the vampire metaphor was blood drinking, namely extracting life energy from others. In that sense the vampire metaphor appeared already in Voltaire’s or Marx’s philosophy. They were using it to reflect economic exploitation of human life. The next chapters show historical evolution of vampire as a character in literature, particularly gothic one, where I bring special attention to Count Dracula from Bram Stoker’s novel. Furthermore, I present vampire metaphor on three examples from Croatian literature: Na jezeru written by Rikard Jorgovanić, Goran Tribuson’s Ljetnikovac and Boris Perić’s Vampir. The underlying theme that connects them is a vampire motive but all of them differ in the metaphor. In Jorgovanić’s story the vampire appear in a form of hunch or figura in absentia but also as a metaphor of domestic abuse, while the protagonist in Tribuson’s story – Hildesheimer is more humanized vampire which has distinctive feature of being suicidal. After committing a murder he’s trying to kill himself to escape from his own horrific nature. Perić on the other hand, is presenting the exact opposite, by moving from metaphorical use to its realization in a more sinister way, developing three metaphors - rhetorical, clinical and psychological vampirism. |
